Drvo je prvo!

Tko bi izbrojio sve tvorničare koji traže hrastovo drva! Traži ga mornar da jakošću svojom odolijeva strašnoj morskoj buri; traži ga svaki građanin da njime kuću digne jer je pod njim najsigurniji; traži ga vinogradar da spravi u nj jedan od najplemenitijih darova Božjih, rujno vino, da se čovječanstvo njime okrijepi, da sjajne duhove na to veća djela bodri i pobjeđuje; traži ga napokon čovjek smrtnik da u tvrdom hrastovu lijesu spremi zadnje otpočivalište milom pokojniku….“ Tako je još 1890. godine o šumi pisao Josip Kozarac slaveći Slavoniju, šumu, ljubav.

Iskorištavanje drva može doprinijeti održivom razvoju: drvna industrija zapošljava ljude u ruralnim područjima te je naročito važna u regionalnom razvoju i razvoju sektora malih i srednjih tvrtki.

Na drvu bazirani materijali koji se nude štedljivi su glede troškova i konkurentni u građenju. Drvo omogućuje da se u dizajniranju proizvoda razmišlja na način zaštite okoliša; ponovno osmisliti, ponovno razmjestiti, reducirati, reciklirati, ponovno uporabiti, popraviti.

Drvo zbog svojih karakteristika, elastičnosti, jedinstvenih šara i drugih estetskih i fizikalnih svojstava pruža velike mogućnosti dizajnerima.

Drvo pomaže u ublažavanju klimatskih promjena jer drveće koristi sunčevu energiju za rast, a tijekom svog rasta drveće apsorbira ugljični dioksid iz atmosfere i oslobađa kisik. Drvni proizvodi zadržavaju ugljični dioksid tijekom cijelog životnog ciklusa sve dok ne budu spaljeni ili ne istrunu.

Drvo se obnavlja kao: novo drveće koje raste na posječenim područjima, ono se reciklira i bio-razgrađuje. Šumama se može upravljati na održivi način što znači da se dobrim planiranjem i nadzorom može posjeći manje stabala nego ih naraste.

Drvo štedi energiju. Za preradu drva potrebno je malo vanjske energije a istovremeno u samom proizvodnom procesu nastaje dovoljno energije za grijanje čitavih naselja. Također, ono ima bolja izolacijska svojstva nego beton i željezo pa se tako troši manje toplinske energije.